Taračin Do sa okolicom

Ilijaš i njegova okolina  su  bili poznati po mnogim sportovima i sportistima. Pojedinci su dostizali maksimum u svojoj karijeri i igrali u najelitnijim klubovima i ligama tadašnje države. Ovisno o vrsti sporta, dosta Ilijašana, nastupalo je za tadašnju reprezentaciju, a pored kolektivnog zavidni su  bili i pojedinačni uspjesi mnogih Ilijašana; nogometaša, košarkaša, karatista i drugih. Ako se samo prisjetimo uspjeha karate kluba ”Monom”, pa nogometaša Sloge ili pak košarkaša, slobodno se može reći da se na ovom području talenti radjaju,  a da upornost i vrijedan rad uvijek  donose i vrhunske rezultate.

Ostalo je samo da se pamti da je Ilijaš imao prvoligaša. A sve je počelo angažmanom nekoliko entuzijasta i zaljubljenika u karate. Bili su tu Slobodan Bojat – Batko, Cure, Ivo Barić, Mica, Cerovina… Treninzi i predan  rad donijeli su i rezultate, koji su kulminirali kvalifikacijama za ulazak u Prvu saveznu ligu, u visočkoj dvorani ”Mladost”, jer Ilijaš nije imao sportske dvorane. U kvalifikacijama  je ”Monom” pobijedio i tako se plasirao u Prvu saveznu ligu, mada je bilo pokušaja namještanja borbi, kako bi se ”Monom” eliminisao… Čuj, ba, karate klub ”Monom” iz jednog Ilijaša, kraj Sarajeva, pa prvoligaš! …Sa sarajevskom ”Bosnom”, Purgerima i Beogradjanima, Radnikom iz Bijeljine…”Monom” je tada imao mladu i ambicioznu upravu na čelu sa inženjerom Bajazitom Lucevićem, te Ivu, Stjepana Ivanića, Jozu, Leku, ali, prije svega, Nevena Adžića, koji je bio član  državne reprezentacije i osvojio drugo mjesto na državnom prvenstvu, te dva puta treće mjesto, braću Rašida (osvajača dvije evropske medalje, vicešampiona Evrope 1986. godine - velikog sportistu i čovjeka) i Raifa Buću, Nedju i Ranka Ikonića, Bilala, te još niz drugih karatista koji su svojim uspjesima omogućili da se ”Monom” plasira u Prvu ligu.

Jedno od prvih direktnih uključenja u program Radio Ilijaša (takva su bila vremena kada je o tehnici riječ) bilo je te subote, kada se direktno javljalo o uspjesima ”Monoma”. Uveče je održana skromna proslava u maloj sali hotela ”Ozren”, jer para za velike proslave nije bilo. Troškove je snijela uprava, a kako u upravi nije sjedio niko od ilijaških moćnika, nego nekoliko sportskih entuzijasta, ostaće da se pamti kako su se Lucević i ostali ”refrenali” sa željezarskim bonovima za topli obrok, kako bi pokrili troškove. Poslije nekoliko dana u prostorijama novootvorenog Doma kulture održana je, u prepunoj sali,  uz učešće nekolicine popularnih pjevača, svečana proslava prilikom ulaska ”Monoma” u Prvu ligu. Bilo je lijepo, da bi dugo trajalo. (Vjerovatno je, bez namjere, neko ime i zaboravljeno, op.aut.)