|
NAŠA SELA I ZASEOCI
Prvi potpuniji spisak župa i naseljenih mjesta u gornjoj Bosni imamo iz 1244. godine.
Evo šta je o našim krajevima u svojoj knjizi "Visočka nahija"[1], štampanoj 1928. godine, zabilježio naš poznati etnolog i antropogeograf, akademik, prof dr. Milenko S. Filipović (rodjen 08.11.1902 u Bosanskom Brodu - 22.04.1969), jer su naši krajevi teritorijalno pripadali Visočkoj nahiji. U Podlugovima bio je domicil porodice njegovog oca. Osnovnu školu je završio u Visokom, a gimnaziju dijelom u Derventi, a dijelom u Tuzli. U posjeti rodbini s majčine strane istraživao je prostor od Modriče, Brčkog i Doboja do Sarajeva, te su tako nastali brojni znanstveni radovi. Predan rad, uspjesi u nauci i nastavi, imali su za posljedicu, da je profesor Filipović već u svojoj 35. godini izabran za vanrednog profesora Univerziteta.
Od 1930.-1941.godine bio je profesor Sveučilišta u Skoplju, 1944.-1955. radio u Etnografskom muzeju i Etnografskom institutu u Beogradu, zatim do 1962. na Sarajevskom sveučilištu. Bio je predsjednik svjetskog udruženja etnologa...
"Opis pojedinih naselja"
1. Korita
Rječica Povoča čini istočnu granicu ovog naselja prema srezu sarajevskom, sjevernu granicu čini tzv. "sarajevski drum", a od sela Višnjice na zapadu dijeli potok Krnjevac što izvire u Dolovima medju brdima Omanicama i Vijencem; Omanice ostaju u Koritima, Krnjevac dijeli i od naselja Solakovića na jugu, pod kojima se saliva u Povoču. Sredinom atara naselja Povoča teče potok Dočevac što postaje od voda iz Ravni i Omanice, koje slaze niz do Lekin potok i od Potočića. Doline potoka Krnjevca, Dočevca i Povoče vrlo su duboke, uske i gotovo uporedne u pravcu S - J. Dočevac se sliva u Povoču na 20 metara ispred ušća Krnjevca. Između potoka Krnjevca i Dočevca je kosa Greben što veže za brdo Omanice na sjeveru a među Dočevcem i Povočom kosa Zavor - Garež - Močila.
U strani između izvornih krakova potoka Dočevca je selo Tetrebine ili Ljeskovice. U jednom čoporu oko seoskog "bunara" su 7 kuća muslimana Bešlija. Korita su na završetku kose, među Dočevcem i Povočom, i to na završetku njenog grebena. U ovom su selu kuće razrijeđene oko glavice Motke na kojoj je groblje. Sjeverno od Motke je 1 kuća Bešlija i pod njom, na mjestu Boru, 1 Selmanovića. Zatim su u istočnoj i zapadnoj strani Motke po jedna kuća Bešlija, a pod Motkom, s južne strane, 4 kuće Bešlija, okrenute Povoči, a 4 kuće Bešlija i 1 Spahića gledaju u Dučevac. I ovi su u Koritima svi muslimani.
U Koritima su vrela Ljubišni Do i Pakovac na samoj kosi, a pod selom je Korito kraj Uševe Njive. U Ljeskovicama nose vodu sa bunara na sredini sela, zatim s Potočića i iz Lekina Potoka. U Dočevićima, u strani desno od Potoka Dočevca, je vrlo jako vrelo Dočevići. Kraj potočića Studenca, lijeve pritočice Povoče, za Zabrđem je Grozničava Voda iznad mjesta Ubjenika.
Naselje je bez sumnje vrlo staro, ali nema dosta podataka o njegovom osnivanju i ranijoj prošlosti. Ljeskovice se pominju u siđilu sarajevskog mule 1565/66 god., kao selo u dubrovničkoj nahiji. Ima međutim dosta starina i predanja o novijoj prošlosti. Na Koštici na vrhu Grebena su jedno do drugog neko staro muslimansko groblje i "mramorovi". Ni u to muslimansko groblje sada se niko ne kopa. Slično je i na Starićevini, glavici iznad Zavora. Tu su u blizini jedno srednjovjekovno i jedno staro muslimansko groblje. Na srednjovjekovnom groblju je 25 stećaka okrenutih većinom u pravcu Z - I. Na jednom stećku su izrađeni ukrasi u vidu spirala. Muslimansko groblje sada se zove "Subašića Greblje", jer je tu poginuo neki Subaša; na njegovu su grobu veliki nišani. Preko Korita produžava stari put iz Sarajeva u Olovo, ali nema kaldrme.
Po sačuvanim predanjima, u Koritima su se desile mnoge promjene u novijoj prošloosti. Prisojna strana kose Grebena zove se Dočevići, kao i voda u toj strani. Kosa je sada dobrim dijelom pod šumom, a Dočevići cijeli. Priča se da je tu bilo selo Dočevići. Kazivali su mi, da je starim tapijama pisalo: "njiva brdo, mahala Dočevića". Tog je sela nestalo za vrijeme kuge a njegovo je groblje na Koštici. - Pošto su na Koštici jedno kraj drugog srednjovjekovno i muslimansko groblje, nesumnjivo je da je u Dočevićima bilo selo još u srednjem vijeku, čiji su stanovnici kasnije možda prešli na islam i kao muslimani produžili da se sahranjuju u blizini svojih predaka kršćana.
Priča se da je na mjestu Ubjeniku brat brata ubio za glavicu luka. Zemljište Ormanj bilo je pod šumom.
U ovom su naselju najbrojniji Bešlići, ali ni oni nisu bili uvijek na istom mjestu. Bili su najprije na Starićevini ili Baskijama iznad Ljeskovica. Jednom prilikom hajduci im pokolju sedamnaestero čeljadi, i onda oni presele u Stare Ljeskovice na desnoj strani Povoče, gdje se i sada poznaju zidine i "kovačije". Odatle ih opet hajduci otjeraju na Korita. Dok je "selo" bilo u Starim Ljeskovicama, kopali su se za Ormanjem, gdje Studenac slazi u Povoču.
2. Višnjica
Poznata je granica ovoga naselja prema Koritima na istoku. Od Kopošića i Solakovića na jugu dijele Gorjanački Potok, što dolazi s Vijenca ispod Čemernice i sliva se s desna u Zenik, pa Zaratje u Vrovima. Prema Kopošićima na zapadu čine granicu brdo Krst, Korice, brdo Vučkulja, a na sjeveru Djurića Do, koji dijeli od Čemernice.
Sve su kuće ovoga naselja po stranama ispod Vijenca, a većina ih je na desnoj strani potoka Zenika. Potok Zenik postaje u ovom selu: izvire na vrh Bare i s njim se odmah ispod Bare sastaje voda Močila, što teče izmedju kuća Gazdića i Pranjića s jedne i Pavlovića i Žere s druge strane. Zenik prima u selu još Gorionički - Gorjanački Potok iz Djurića Dola. Iz Močila i selo nosi vodu. Ima još izvora i "potočuljaka", ali ljeti presušuju.
Njive su iznad i ispod kuća. Zovu se: Piskavica, Do, Vrbica, Bara, Strana Ravan, Pakline, Krčevine, Ćetenišće, Osoje, Guvance, Krš, Potkućnice, Viškućnica, Torine; pod Vijencem su: Obrva, Regeulja, Lubura, Glog, Kurepovica, Guvnina, Paločak, Torovišće, Pazarev Do, Prkos, Brce. Nešto je kosnica pod selom na Bukoviji, ali su većinom na Vijencu. Pod šumom su Zaratje, Ljuta Strana, Gorječko Osoje i Vrovi. Po tim šumama i na Gredi do Kopošića je seoska ispaša. [Pogled na Višnjicu ©Anto Baškarad]
Kuće su u ovom naselju raštrkane. Idući sa zapada na istok najprije su na kosi izmedju Dolića (desno) i Dola (lijevo) 5 kuća Pranjića u dvije grupe. U Strani izmedju Dola i Močila su opet 2 kuće Pranjića i 2 Gazdića. Medju Močilima i Barama je kuća muslimana Žera, a iznad njih je kuća Pavlovića u strani. To je prava Višnjica. Zapadno od sela, 1 kuća Pranjića je na Prikosu pod Gorionicom. Istočno od sela je Ravan, "Srt" što veže Vijenac i Vrove i kojim ide seoski put za Taračin Do; na Ravni su kraj puta 2 kuće Matića. Na Paklinama su, u strani ispod puta, a desno od potoka Krnjevca, 2 kuće Ilića; ispod njihovih kuća je Široki Do.
Selo je oskudno sa starinama i predanjima, ali je ipak staro naselje. Priča se da je selo stradalo od kuge, i da je u njemu prije kuge bilo više muslimanskih rodova. Zna se da su u selu živjeli muslimani Beldari (?) koji su izumrli. Muslimani Žere doselili su poslije kuge. U Močilima je katoličko kužno groblje, u koje se sada kopaju samo nekrštena djeca. Pakline su skorašnja krčevina.
Osim Žera, muslimana, u selu žive većinom katolici.
llići (2) i Gazdići (1) su jedan rod i starinci su. Od Ilića bio je Ivan Ilić, barjaktar u Hadji Lojinoj vojsci. - Matići (2) čine jedan rod s Matićima na Taračin Dolu, koji su starosjedioci. - Pranjići (8). Njihov je djed uz kugu krenuo iz Vareša. Otac im se rodio na Dahčansku. Kada je bila druga kuga, dvanaest godina poslije prve, već su bili u ovom selu i bježali od kuge u Jugovića Do, u Kram. - Pavlović (1) je došao kao majstor iz Pavlovića kod Sutjeske. Došao je prije okupacije, ovdje se oženio i ostao. - Žere ili Žerići (1) su starinom iz Nahoreva u srezu sarajevskom, a doselili su prije 100 godina. Djed im je bio odselio u Misoču, pa se vratio. Žere su selili odavde u Crnu Rijeku i u Vrapče.
Katoličko je groblje u Konoviku za crkvom (v. opis Solakovića), a muslimansko na Brdu pod putem.
3. Solakovići
Solakovići su južno od Korita i Višnjice. Od sela Gore na jugu, koja pripada sarajevskom srezu, dijeli potok Ždrijelo. Od ušća ovog potoka u Ljubinu, granica ide uz rječicu do Dubokog Potoka, zatim uz taj potok na brdo Bukovac, sa Bukovca silazi u Povoču i ide uz Povoču do Zelenih potoka; to je bila istočna granica, takodje prema sarajevskom srezu. Od sela Korita dijeli pominjati potok Krnjevac; zapadnu granicu prema Višnjici i Kopošićima čini najprije put što ide preko Vrova crkvi, a od crkve put stranom Brezovaša i Rudnog Brijega.
Ovako ograničena površina ima vrlo namrskan reljef. Jugoistočnu granicu čini rječica Ljubina, koja s desna prima u ovom naselju Povoču, čiji je donji tok gotovo uporedan s njezinim. Izmedju njih je duga a visoka kosa, čiji se pojedini dijelovi zovu Krš i Brdo. Neka su sela na prisojnoj strani ove kose. U strani pod brdom Kršem ili Bukovcem su Sopiljače, izmedju dijelova Krušaka (desno) i Dubokog Potoka (lijevo). Na maloj usječenoj zaravni pod Brdom su Ulištovići; od Pomenovića ih dijeli ”doljanak” kraj brijega Grepka. Pomenovići su u strani pod Brdom, a medju Ljubinom i Povočom. Pod Pomenovićima su selo Ljubina; kuće su kraj rijeke a s obje strane Povoče. Desno od Povoče je naprije brdo Borova Glava, i u prisojnoj strani tog brda selo Prednja Njiva, a pod njom Ravnice ili Pod Prednja Njiva .
Na sjeverozapadu od Prednje Njive je Kaurlaš, kojim ide seoski put Korita – Taračin Do, a u strani pod putem selo Tikvići. Ispod ovog sela je glava potoka Vrela, čiji se glavni izvor zove Gojava; potok se sliva u Povoču s desna. Uporedo s njim teče potočić Kućetina; postaje od vode Konovika i Sjeline ispod crkve i sliva se takodje u Povoču. U terasiranoj strani izmedju ova dva potoka je selo Solakovići; iznad sela je brdo Grabovik, a nad ovim Vrovi. Posred Solakovića teče potočić Vrblje; izvire iznad kuća i teče kroz njive u Povoču. Izmedju potoka ispod Kučetine i Povoče s jedne a Ždrijela s druge strane je kosa Brezovaš – Rudni brijeg – Metuf. U strani pod Brezovašem je selo Konovik a pod Rudnim brijegom su Vlasenice.
Sopiljače, Ulištovići i Pomenovići imaju izvore blizu kuća; u Ljubini nose vodu s rijeke, na Konoviku je istoimena voda; u Vlasenicama nose vodu s potoka Kućetine; u Solakovićima su vrela Vinove Loze i Terezija, a Prednja Njiva i Tikvići imaju vrela pod kućama.
Njive i čaire ovoga naselja su po mjestima: Sopiljače, Gornji i Donji Ulištovići, Viškućnica, Pomenovići, Grebak, Maševac, Smreke, Ljubina, Luke, Metuf, Borova Glava, Do, Kaurlaš, Loze, Zaviganj, Ravan, Rogaj, Potkućnica, Zelenka, Podjame, Ćorići ili Ćurići, Luke, Zagrebnica, Vlasenice, Konovik, Papula i Kućetine. Ranije je u Solakovićima bilo mnogo šume, pa je sasječena u toku posljednjih decenija, a pored potoka i oko njiva ima još dosta ostataka šume. Prave šume ima još po stranama Maševcu, Bukovcu, Jazbinama, Rudnom Brijegu i Metufu. Tu su i ispaše.
Prema ranije izloženome, naselje je vrlo raštrkano i sastoji se od deset sela, većinom vrlo malenih, u kojima žive katolici i muslimani. Na Sopiljači su 1 kuća Milanovića i 1 prazna, u Ulištovićima su 2 kuće Ivanića, 1 Bartovića i 1 Miletića, a na Brdu iznad Ulištovića 1 kuća Jozića. U Pomenovićima su 2 kuće Jozića. Pod Pomenovićima je željeznička stanica pruge Semizovac – Ivančići dolinom rječice Ljubine, a na Ljubini su po jedna kuća Vidakovića i Miletića. Na Prednjoj Njivi su 3 kuće Barića, a na Ravnicama 1 Ilića. U Tikvićima su 3 kuće Ćurčića u jednoj grupi i po jedna na Brdu i u Skićinom Dolu za Borovom Glavom. U Solakovićima su u čoporu 3 kuće Tabaka, 1 Trebinjca, 1 Alića i 2 Spahića. U drugom su čoporu 4 kuće Smailovića. Na ravni preko potoka Vrblja su 2 kuće Barića i jedna na Zagrebnici preko Vrela. Na Konoviku su raštrkane kuće Babića, na Vlasenicama je 1 kuća Barića i pod Vlasenicama 1 Halilovića.
U Solakovićima ima mnogo starina iz raznog doba, ali je vrlo malo predanja. ”Sarajevski Drum” prelazi na Ljubini iz Dubova s desne na lijevu obalu rječice Ljubine, i ide kroz Solakoviće i Korita dalje na Čemerno i Kunosiće. Za taj put i kaldrmu vele da je ”grčka”... Na Zagrebnici su tri stećka; na jednom su spiralni ornamenti. Jedan stećak sa spiralnim ukrasima je i na Baricama pod Vlasenicama. Na Kaurlašu je srednjovjekovno groblje s dvanaest stećaka; i tu ima spiralnih ukrasa. Pod Ulištovićima je veća nekropola kraj rijeke; muslimani smatraju to groblje svojim zbog jednog visokog stupa na kom su u reljefu predstavljeni krst, polumjesec sa zvijezdom i mač. Na Metufu i na Vlasenicama su stara muslimanska groblja. Za ono na Metufu pričaju da je "svatovsko". Priča se da je selo stradalo od kuge i da su nekada odrađivana i brda koja su sada pod šumom.
Živjeli su u ovom naselju ranije neki Perići i po njima se jedna strana zove Perića Strana; sada su oni u Bokšićima i na Gori (srez sarajevski). Bilo je u naselju i Matića. Danas u njemu žive muslimani i katolici. Muslimani su u sredini naselja, a katolici po okviru.
Muslimani. - Tabaci (3) su ranije boravili u Kopošićima, gdje ih još ima, i vele da su se zvali Solaki. Moguće je, da se po njima i selo prozvalo, pa onda i cijelo naselje. Bili su tabaci, i držali tabhane. Jedan od njih je odselio u Izbod. - Smailovići se zovu po djedu i Mehakovići (4). Mehak je odnekle doselio, ali ne znaju odakle. - Spahići (2) su od Mahmutovića iz Orahova u Rijeci; davno su došli. - Trebinjac (1). Otac mu je odselio prije okupacije iz Trebinja u Ljubinu, i ovdje se naselio. Sin mu je, pošto je živio neko vrijeme u Visokom, dođe u Solakoviće na ženovinu. - Alići (1) su došli 1914. s Gareža. Inače su od Alića s Gore, čija je starina iz Gacka u Hercegovini. - Halilović (1) je došao 1927. iz Vrapča u sarajevskom srezu na ženovinu.
 Katolici. - Jozići (3), Ilići (1) i Babići (4) po starini su jedan rod s Ilićima u Kopošićima, i starinci su. Preci Ilića u ovom naselju bili su na Čepiljači, i odavde otišli na Kožlje. Ilić se prije 25 godina vratio sestri udovici, i ovdje se naselio. I Jozići su seljakali. Otac sadašnjih Jozića došao je natrag iz Srednjeg, a sinovi njegove braće su po Kamenicama, Gori i Vidotini. Babići su od Ilića i ranije su bili u Tisoviku. Prije 40 - 50 godina zvali su se Ilićima. Kada im je baba ostala udovicom, svijet prozove njena tri sina "babinim sinovima", i onda Babićima. O Ilićima vidi i opis Kopošića. Ćurčići (5) su starinom iz Duvna - Milanovići (1). Djed im je došao iz Dalmacije. - Vidakovići (1) su starinom Perići iz Hercegovine. Ima ih u Bokšićima i na Gori. - Bartolovići (1) su došli iz Kožljega prije više od 50 godina. - Barići (7) su starinom iz Vijake.
4. Kopošići
Sela ovoga naselja su vrlo raštrkana i na različitim položajima. Na sedlu između Brezovaša i Vrova je Taračin Do. Ispod Taračin Dola prema zapadu je dubok a uzan Potok. Desno od potoka ostaju Vrovi a lijevo Brezovaš i Dubravnik. Ovaj se potok sliva na njivi Pozlaćenici u Zenik, što dolazi sa sjevera, iz Višnjice. Među potokom i Zenikom su pomenuti Vrovi, a pod Vrovima je zaravan i selo Kruzi. Među Zenikom i Rijekom je brdo Hum; na sedlu što veže Hum za Krst je selo Kopošići, a na južnom obronku Huma je Grad. Na pomenutoj kosi Dubravniku je istoimeno selo, Dubravnik, na jednoj manjoj zaravni. Pod Dubravnikom se sliva u Potok potočić Debele Međe što dolazi s Tovarišća i dijeli Dubravnik od Vlašića, koji su u strani između Debelih Međa i potočića Rupa, što se s njima sastaje pod selom. Naposljetku, selo Tisovik je između Rupa i Rijeke a u strani lijevo iznad Zenika i okrenuto sjeveru. Kroz Tisovik teče potočić Bijele Vode i sliva se u Zenik, a Zenik se pod Gradom sliva u Misoču.
Taračin Do služi se vodom s izvora kod Martinovića kuće i iz Konovika. Kruzi imaju zimi vodu u Bašči u selu, a ljeti nose s Taračin Dola. Kopošići imaju pored sela Korita Gornju i Donju Vodu. Na Dubravniku i Gradu vode imaju ista imena, u Vlašićima je Osojce, a u Tisoviku su dva vrela: jedno kod Markovića kuća a drugo kraj Tabaka.
Njive i kosnice su po mjestima: Do, Grabovik, Dubravnik, Papratine, Brijeg, Strane, Pasji Potok, Smin Kram, Privala, Dautovina, Brajkov Do, Banje (t.j. Banovo), Kućište, Klašnica, Andresko, Strančica, Lice, Muratov Vrto, Beširovača, Krćevina, Vignjišća, Mijovići, Varoš i Grad. Pod šumom su Brezovaš, Vlašićko Osoje, Nabožić, Vrovi a djelimično i Hum i Krst. Šuma je i po dnu potoka. Tu su ujedno i ispaše.
Na Taračin Dolu su katolička crkva, župni stan, 1 kuća Zečevića. 1 Martinovića i 3 kuće Matića. Na Kruzima su 2 kuće Zečevića. Na kopošićima su 3 kuće Ilića; jedna je mjestu Ođaku. Na Gradu i pod Gradom je po jedna kuća Mijatovića. Na Dubravniku je jedna, a u Vlašićima su još dvije kuće Mijatovića. Na Tisoviku su raštrkane kuće: 1 Barišića, 1 Markovića, 1 Tabaka i 2 Mijatovića. Tabaci su muslimani, a svi ostali su katolici.
Ilići (3) i Mijatovići (7) čine jedan rod i starinci su. Zajedničkog su porijekla s njima Jozići, Ilići i Babići u Solakovićima, zatim Gazdići u Višnjici. Najstarije im je prezime Ilići. Medju sobom su već toliko dalek rod, da mogu stupati u bračne veze. Priča se da su naprije živjeli u Mijovićima u Tisoviku. Tu ih jedanput porobe hajduci i odnesu im srneću mješinu „bijelih para“. Domaćin nije bio kod kuće, a kada je došao i čuo za to od žene, rekao je: „Šuti, ako su odnijeli bijele, nisu žute“. Ilići su se namnožili i raselil iz današnje kuće Mije Ilića na Ođaku kraj stare nekropole. Tu ih je bilo sedam braće. Po jednom predanju, ovaj je rod starinom iz Misoče. Kad su Turci ušli u Bosnu, bila su i Misoči tri brata. Jedan uteče na Oćeviju, drugi na Tisovik, i od njega su ovi Ilići, a treći ostane u Misoči, predje na islam i od njega su tamošnji Hasečići – Matoruge…
- Matići (3) su starosjedioci. Bili su svi na Kruzima. Sada ih ima i u Višnjici. Uz kugu su ukopali 17 čeljadi. - Zečevići (3) su starinom iz Lepenice. Došao im je djed ili pradjed. Prebjegao je, pošto je ubio čovjeka. Beg Zlatar iz Sarajeva dao mu je onda dvije koze, dvije kokoši sa pijetlom, kravu i dva vola da mu kmetuje, i naselio ga je na Tikvićima. Još turskog vremena su prešli na Kruge. - Barišići (1) su starinom iz Lepenice. Došli su prije okupacije Bosne. - Markovići (1) imaju starije prezime Bartolović, i starinom su iz Dalmacije. - Martinović (1) je rodom iz Kreševa. Naselio se je prije 35 godina, pošto je prije toga živio u Sarajevu i u Kožljem.
Groblja. Katolička su groblja: na Kruzima za Višnjicu, Tisovik, Grad, Taračin Do, Konovik i Kruge, a na Kopošićima, do srednjovjekovnog groblja, za Kopošiće, Ođak, Rijeku, Dolovčiće i Danovinu. Muslimansko je groblje u Tisoviku iznad kuća.
Kod muslimana su groblja vrlo česta. Ne samo da svako selo ima svoje groblje, nego i pojedini dijelovi sela imaju često svoja groblja. To je stoga što su oni groblja zasnivali u blizini kuća i što su pojedini rodovi zasnivali groblja na svojoj zemlji, pa tako postoje česta rodovska groblja.
Kada je u selu Višnjici umro Muharem Bravo iz Sarajeva, sahranili su ga na njegovoj zemlji na Ulištu, a nisu htjeli da ga nose u groblje u obližnjem selu Solakovićima. Staro groblje na Metufu u Solakovićima bilo je svojina Hamida Trebinca, čija je bila Ljubina. Kad je umro, zakopali su ga na Metufu. Ovi primjeri odgovaraju srednjovjekovnom sahranjivanju "na svojoj baštini".
Kad se ulegne grob, vjeruje se da će iz iste kuće uskoro umrijeti neki drugi član.
Groblja su lijepo uređena i ograđena. Groblja se poštuju i u njih se ne smije dirati.[2]
GORA
(Zabilježeno 1967. godine)[3]
Ovo naselje čine više manjih zaselaka, različitih po položaju i privrednim prilikama, kao i po sastavu stanovništva. Uglavnom nalazi se ispod Nabožića. Ti zaseoci su: Divljača, Krč, Sedraž, Gradača i Gora. Ispod Ravnog Nabožića izvire potok Sutmaj i ulijeva se u Ljubinu. Gradina se nalazi iznad Divljače. Priča se da su nekada po Gradini bile kućice građene od nekave smjese, slične kreču. Na Krču je vrelo Prijevor, Bjelava na Sedraži, kod Alića kuće (na Gori) i po 1 manji izvor u Divljači i Gradači. Njive ovog naselja zovu se: Oborak, Selište, Zanoga, Krčevina, Močilo, Do, Plavuljača, Ravan, Zakućnica, Kamenita njiva, Divinja, Mešugaja, Vinograd, Krugljak, Pustinja, Poriječ, Vina, Rajičevac i Hankine njive.
Divljača se nalazi ispod Gradine, u jednom dolu, između brda Vranjka i Divljače. Ovdje žive Srbi u dvije kuće (zabilježeno 1967. godine).
Torbica (1 kuća) su došli iz Hercegovine u 19. vijeku. – Šikuljaci (jedna kuća a dva domaćinstva) došli su iz Šikulja u planini. – Palangetići (1 domaćinstvo) došli su od Olova 1956. godine.
Groblje se nalazi u blizini kuća.
Sedraž se nalazi u strani između potoka Plavuljače i Bjelave, a ispod Gradine. Godine 1929. ovdje se nalazilo 6 kuća a 1965. 7 kuća u kojima je živjelo 11 domaćinstava. Na Sedraži žive Srbi.
Maunage (5 kuća,a 8 domaćinstava) nekad su došli iz Tilave, a starinom su iz Hercegovine. – Bakovići (1 kuća) su došli iz Visokog prije II svjetskog rata – Perići (1 kuća) su došli iz Bokšića 1959. godine. – Trifkovići (1 domaćinstvo) su došli iz Nišića 1964. godine.
Krč se nalazi ispod brda Prljuge, Založnice, Lokve i Nabožića. Priča se da su se na njivi Pustinji nalazile kuće Muslimana koji su izginuli u nekom ranijem ratu. Pored seoskog puta (kod Nikolića kuća) nalaze se starinski nadgrobni spomenici za koje se priča da su «grčki». Na Krču se nalazi staro (muslimansko) svatovsko groblje.
Godine 1929. na Krču su se nalazile 2 pravoslavne i 4 muslimanske kuće, a 1967. godine 19 kuća sa 23 domaćinstva.
Nikolići (4 kuće a 8 domaćinstava) strarinom su od Kolašina. Došli su na Krč u doba turske uprave. Priča se da je Krč dobio ime po nekavom Krči, a to su današnji Nikolići. I danas Krča ima u blizini Olova. – Pače (8 kuća) žive ovdje vrlo dugo, a starinom su iz Hadžića. – Nevesinjci (1 kuća) došli su od Srednjeg prije II svjetskog rata. – Čuture (2 kuće) su došli iz Mrakova 1932. godine. – Spahići (1 kuća) došli od Rogatice oko 1937. godine. – Medići (1 kuća) došli od Srednjeg 1959. Mlinarići (1 kuća) doselili prije II svjetskog rata iz Stona. – Osme (1 kuća) došli od Ivančića 1963. godine.
I Muslimani i Srbi imaju svoja groblja na Krču.
Gradača je u strani ispod brda Gajeva prema Nabožićkom potoku. Godine 1929. ovdje se nalazilo 7 raštrkanih kuća na rastojanju od 50 – 200 metara a 1967. godine bilo ih je 12. U Gradači žive Hrvati.
Perići (5 kuća) došli iz Ljetovika. Rod su im Perići u Bokšićima. - Babići (2 kuće) žive dugo u Gradači. – Pranići (1 kuća) su došli iz Travnika pred II svjetski rat. – Blaževići (1 kuća) su došli iz Kamenice 1943. – Matići (1 kuća) žive u Gradači od I svjetskog rata. Došli su iz Tisovika. Ima ih u Višnjici. – Mirčići (1 kuća) došli su pred I svjetski rat iz Orača. – Kajići (1 kuća) došli sa Gore pred II svjetski rat.
Gora se nalazi na prisojnim stranama pod Nabožićem. U Gori se nalazi nekoliko starih stećaka. Godine 1929. ovdje je bilo 7 muslimanskih i 1 katolička kuća a 1967. godine bilo ih je 21, u kojima je živjelo 26 domaćinstava.
Alići (9 kuća, a 12 domaćinstava) porijeklom su iz Gacka. – Kajići (4 kuće, a 5 domaćinstava) došli iz Solakovića u prošlom vijeku. – Hajre (6 kuća) žive dugo u Gori. Došli su iz ove okoline. – Čuture (1 kuća, a 2 domaćinstva) došli su iz Mrakova 1932. godine. – Fetići (1 kuća) došli iz Vareša pred II svjetski rat.
Na Gori se nalazi muslimansko groblje.
K A M E N I C A
Kamenica je prilično raštrkano naselje na desnoj strani rijeke Ljubine prema Nabožiću. Ona se sastoji od više zaselaka, koji su po svom položaju i sastavu stanovništva različiti. Ti zaseoci su: Ljetovik, Kamenica, Poriječ (Porječ), Krivače, Dučevci, Selišće i Crnjovac.
Turnadžijin potok razdvaja Goru od Kamenice. Ljetovički potok čini ponekad poplavu, a ulijeva se u Ljubinu. Izvori su: Turnadžijina voda, Voda na njivama, Vinograd i Kaduša. Kamenica obiluje manjim izvorima koji nemaju svoja imena, ali nikad ne presuše. Turnadžijina voda dobila je ime po agi Turnađiji, a Kaduša po nekavoj ženi Kadi. U Poriječi se nalazi malo, staro groblje (mramorovi) koje je zaraslo u korov. Njive i šume ovog naselja se zovu: Vilčevina, Dučevačke njive, Kremeš, Rastić, Turnadžijina bašča, Čalopek, Vinograd, Viškuća, Igrišća i Begluk. Na vrh Begluka bio je ranije čardak u kome je živjela Kada, po kojoj se zove voda Kaduša.
Ljetovik se nalazi u prisojnoj strani istoimene kose ispod Nabožića. Tu žive: Abadžije, (7 kuća, a 8 domaćinstava) starinom su iz Sarajeva. – Nikolići (2 kuće) rod su sa Nikolićima na Krču. – Latifovići (1 kuća) došli iz Gore prije oko 50 godina. – Ilići (3 kuće) izgleda došli su iz Vidotine, a nekad su se zvali Jozići. – Milanovići (1 kuća) došli iz Sarajevskog polja. – Blaževići (1 kuća, a 2 domaćinstva) nekad došli iz ove okoline. – Delići (1 kuća) došli 1955. od Srednjeg.
Kamenica se nalazi u strani ispod Stijene, izmedju Ždrijela i Dučevaca u kojoj žive Hrvati.
Jozići (9 kuća a 10 domaćinstava) došli iz Vijake. – Petrovići (2 kuće) porijeklom su iz Sarajevskog polja. – Mijatovići (1 kuća) došli iz ove okoline. – Ivići (1 kuća) došli iz Nasića (Breza) 1960. godine.
Dučevci se sastoje od 3 kuće u kojima žive Hrvati.
Barići (2 kuće) doselili iz Nasića prije oko 60 godina. – Ilići (1 kuća) došli iz okoline Sarajeva.
Krivače su u strani ispod puta za Kamenicu. Ovdje žive Hrvati.
- Kneževići (4 kuće, a 7 domaćinstava) starinom su iz Dalmacije. – Bartule (1 kuća) došli iz ove okoline. – Barići (1 kuća) došli iz Solakovića 1962. godine.
Poriječ (Porječ) se nalazi u strani pod Gorom, a pored rijeke. Tu žive Hrvati.
Rokovići (4 kuće) starinom su od Šibenika. – Jozići (1 kuća) došli iz Vijake. – Matići (1 kuća, a 2 domaćinstva) došli u prošlom vijeku iz okolice Vareša. – Lukići (1 kuća) doselili prije oko 70 godina iz okoline Jajca. – Kneževići (1 kuća) došli iz Krivača 1950. godine. Zečevići – Tikvine su izumrli i izginuli 1942.
Selišće (Selište) je u strani ispod Gajeva, a iznad Ljetovika. Tu su 4 kuće Hrvata i Muslimana.
Bartule (1 kuća) su iz ove okoline. – Kahrimani (1 kuća) doselili iz ove okoline. Žive ovdje od početka ovog vijeka. – Hajre (1 kuća) doselili iz Gore 1955. – Ilići (1 kuća) doselili iz Dučevaca 1950.
Crnjovac (Crniovac) je zaselak u kome se nalazi 6 kuća Hrvata.
Blaževići (1 kuća) narod ih je zvao Ugarci. – Bartule (2 kuće, a 3 domaćinstva) su starinom Bartulovići iz Kožljeg. – Pranići (1 kuća) su iz ove okoline. – Zečevići (1 kuća) doselili sa Taračin Dola 1961. godine. – Barići (1 kuća) došli iz Solakovića 1958.
Starčevina se nalazi ispod Ljetovika. Tu su 4 kuće Hrvata.
Bilići (2 kuće a 3 domaćinstva) su došli iz Bokšića. – Blaževići (1 kuća) došli iz Ljetovika na djedovinu prije oko 39 godina. – Barići (1 kuća) doselili iz Dučevaca 1963. – Pranići su izumrli.
Katoličko groblje nalazi se u Krivačama, muslimansko – Dužice u Ljetoviku, a Srbi se sahranjuju na Krču. Iz Gornje Kamenice djeca idu u školu na Taračin Do.
______________________________________
[1] Milenko S. Filipović: "Visočka nahija" , Srpska kraljevska akademija, knj. 25. Beograd, 1928. godine
[2] Milenko S. Filipović: Vogošća i Bioča u Bosni, Beograd, 1930. godine
[3] Stanoje J. Jovanović: Vogošća, Geografsko društvo BiH, Sarajevo, 1967. godine
|
