Sedamdesetih godina prošlog vijeka otišli su iz rodnog kraja "gastarbajteri": Babići, Barešići, Barići, Ilići, Ivići, Pavlovići, Pranjići, Zečevići, Lukići i drugi otišli su s namjerom da se uskoro vrate, godinama su odgađali povratak, u Njemačkoj, Švedskoj i Austriji  su im se rodila djeca i unuci, danas su nekoliko godina pred mirovinom ili su već umirovljeni, a ipak se ne vraćaju, ili se vraćaju djelomično... Tako se privremenost  pretvorila u trajnost.
Rat je "odveo" nas ostale širom svijeta. Neki su otišli računajući da će se vratiti za godinu-dvije, ili dok se zaradi nešto para. I nas je "zadesila" ista sudbina. I naša djeca su porasla, krenula u škole, poženila se, a neki i od nas su pred  "narodnom" ili prijevremenom mirovinom. A, i jednom ako se vrate, neće biti posve "kod kuće", nešto će im nedostajati; unučad, djeca, socijalna sigurnost, odvojenost...

Dan kojim počinje svibanj...prvog  maja zazivali smo nekada bratstvo svih radnika, "prezrenih na svijetu", koje danas gotovo  više nitko ne spominje, a njen praznik doima se kao žešća ironija...

Na današnji dan, 1. svibnja 1885. godine proveden je drugi popis stanovništva u BiH, od ukupno četiri, koliko ih je provedeno za vrijeme četrdesetogodišnje austro-ugarske uprave. Popis je vršen po nacionalno-konfesionalnom principu, a popisivana su sva naseljena mjesta, te stambeni objekti, stanovi, planinske kolibe, stočni fond i dr.