Taračin Do sa okolicom

 
  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
  • default color
  • dark color
  • red color

Djetinjstvo i zavičaj mjesta su kojima se

čovjek identificira...

Click on the slide!

Proslave

DANI MOGA ZAVIČAJA Ovogodišnji "Dani moga zavičaja" trajaće tri dana: - u subotu 18-og jula planiran je susret i druženje zavičajaca u popodnevnim satima kod restorana "Hacijenda" u Ljubini.- u nedjelju 19-og jula planiran je pohod starom gradu Dubrovniku i nekropoli velikog kneza…

Click on the slide!

Gdje se rodih...

Zavičajni zagrljaj Kad se čovjek vraća u mjesto u kome je proveo djetinjstvo i ranu mladost, u njemu se uvijek neodoljivo javlja potajna želja: još jednom živjeti! Čak, ta…

Click on the slide!

Naučni rad

ORONIMI ILIJAŠA I OKOLICE Sarajevska općina Ilijaš, tipičnog bosanskog, ravničarsko-brežuljkastog i brdsko planinskog terena, prostire se na površini od preko 300 kilometara kvadratnih na nadmorskoj visini od oko 500 do 1200 metara. Polovina općinskog zemljišta (16.249 hektara) je pod šumom.

Click on the slide!

Analize

RADOJEVIĆI-MIRKOVIĆI VLASTEOSKA SREDNJOVJEKOVNA BOSANSKA PORODICA Nizu ranijih radova o vlasteli srednjovjekovne Bosne, Srđan Rudić je pridodao i analizu do sada nedovoljno obrađene porodice koja je svoje posjede imala na području Gornje Bosne, u blizini grada Dubrovnika kod Ilijaša. Pripadnici roda…

Click on the slide!

Priče

Nedavno je svjetlo dana ugledao autobiografski roman "Izbjegličke suze" naše  Nataše Bartula. Za naše mlađe posjetitelje napominjemo da je Nataša kćerka Marijana Bartule - Kikića i učiteljice Novke. Roman je objavljen na engleskom, a uskoro će biti objavljen i na našem jeziku. Specijalno za Ljubinaše, Taračince…

Click on the slide!

Poezija

Put   Dragi moj, dođi da zajedno opet ali sad u mašti prođemo put

Frontpage Slideshow (version 2.0.0) - Copyright © 2006-2008 by JoomlaWorks
Napokon...
Autor I. Barić   

Arheološko istraživanje u Kopošićima

Nakon opsežnih organizacijskih, operativnih, tehničkih i drugih priprema, 16.06.2015. je započeto arheološko istraživanje nekropole stećaka u Kopošićima. Kao što je poznato, ova nekropola stećaka pripada velikom knezu bosanskom Batiću-Mirkoviću, njegovoj obitelji i ... On je svojevremeno stolovao u srednjovjekovnom bosanskom gradu Dubrovniku, koji je bio centar istoimene župe, knežije, pa nahije.

Više...
 
Akcije
Autor F.B.   

OGRAĐIVANJE GROBLJA

Nedavno je vijećnica Marijana Ilić – Jureta pokrenula inicijativu o dodjeli općinske pomoći radi ograđivanja groblja u Pomenovićima. Nakon što je pomoć obećana, ovih dana se i krenulo u akciju prikupljanja sredstava i izrade nove ograde groblja, te izrade puta preko livade Gorana i Gordane Filipović, Marija Ćurčić, Pere Jozića i Dragana Jozića, čime bi se stvorili uvjeti za kružni tok saobraćaja prilikom dolaska na groblje. Ograda groblja će se raditi od betonskih kolaca i armaturne mreže 8 mm, te kapija od betonskih stubova sa slavolukom i križem .

Vrijednost navedenih radova po predračunu iznosi 6.000,00 KM od čega će,  prema dogovoru,  općina Ilijaš uplatiti 4.000,00 KM a ostatak od 2.000,00 bi trebali prikupiti korisnici groblja. S obzirom na relativno mali broj aktivnih korisnika groblja, procijenjeno je da bi za ovu akciju trebali korisnici groblja uplatiti po 50,00 KM .

Sredstva se mogu dostavljati članovima odbora za održavanje groblja ili na groblju 14. 06. 2015. godine jer je tada blagoslov groblja i Misa u 11sati. Naravno, pomoć mogu dati i oni koji nisu korisnici groblja, a svoju pomoć možete uputiti i kasnije...

Na Facebook stranici; Je l' Ljubina gdje je nekad bila, možete pronaći više podataka, kao i imena korisnika groblja.

 
Neostvareni interview
Autor J.B.   

PAPA I ČEMERNJACI

Nekoliko godina pokušavao sam sresti svećenike - braću Vinka i Josipa Vidakovića, kako bih sa njima napravio razgovor za neke od novina za koje sam u to vrijeme pisao. Interesiralo me je, između ostalog, šta ih je rukovodilo da krenu u svećenike, šta su sve doživjeli u toku svog pastirskog rada, a posljednjih godina htio sam im posvetiti posebno mjesto na ovom portalu. Kontakti su bili uspostavljeni, ali su daljina i njihova bolest učinili svoje. Susret se nikada nije dogodio.

O Vinku je ovih dana bilo riječi prilikom boravka pape Franje u Sarajevu, gdje je bilo i 85 Čemernjaka. U sarajevskoj katedrali Srca Isusova u Sarajevu, 6. lipnja 2015., prigodom susreta Svetog Oca pape Franje sa svećenicima, redovnicima i redovnicama, sestra Ljubica Šekerija iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi izrekla je svoje svjedočenje u kome je spomenula svećenika Vinka Vidakovića.

Za one koji ne znaju, Vinko je ”naše gore list”. Rođen je 27. srpnja 1934. u Ljubini od oca Petra i majke Janje r. Pranjić. Osnovnu školu pohađao u Novom Slankamenu, srednju u Slavonskom Šamcu, a teologiju u Đakovu gdje je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1964. Od 1965. godine vrši službu župnog vikara u župi Morančani gdje ostaje tri godine nakon čega godinu dana mijenja župnika u Podkraju. Kratko vrijeme vrši službu župnika u Brusnici odakle 1971. godine odlazi za župnika u Bijelo Brdo. Godinu dana kasnije biva imenovan i dekanom derventskog dekanata. 1982. godine je imenovan župnikom u Travniku i dekanom travničkog dekanata. Vlč. Vinko je dočekao u Travniku početak ratnih sukoba te je bio izložen teškom fizičkom i psihičkom maltretiranju muslimanskih snaga. Zbog oslabljenog zdravlja vlč. Vinko odlazi u Hrvatsku na oporavak 1993. godine. Iako je 1996. godine umirovljen zbog zdravstvenoga stanja, on je ipak svećenički djelovao ispomažući u župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici koliko su mu snage dopuštale. Nekoliko dana nakon smrti brata vlč. Joze osjetio je zdravstvene poteškoće te je početkom 2006-e godine podvrgnut operativnom zahvatu. Težina bolesti ga je primorala zadnje mjesece svoga života provesti u bolnici gdje je dočekao i prijelaz u vječnost. Preminuo je u petak, 2. lipnja 2006. godine u 72. godini života i 42. godini svećeništva.

Svjedočenje sestre Ljubice Šekerija iz Družbe Kćeri Božje Ljubavi možete pročitati OVDJE

 
Tradicija
Autor J.B.   

Pjesmo moja, volio te ne bi...

Nema raja

do rodnoga kraja,

ni miline

do rodne Ljubine.

Nekada, ”birvaktile”, u našem se kraju ništa nije događalo bez pjesme.

U svim se prigodama pjevalo; nedjeljom, na svetkovinama, svadbama, na dernecima, sijelima... Pjevalo je cijelo selo i kod kosidbe, vršidbe, sjetve, trganja i komušanja kukuruza, žetve, zamjenjujući tako zvuk srpova, kosa, plugova. Pjevalo se kad su se krmad klala, kad se pekla rakija; u čobanluku su djevojke sa svojim drugama pjevale po Vijencu, Nabožiću, Brezovašu, prikraćujući duge čobanske dane; pjevao je Čemernjak polazeći na posao, ali i otklanjajući umor iza teškog posla. Ženidbe, krštenja i rođenja djece bili su veselje za cijeli puk, a nijedno veselje nije išlo bez pjesme. Pjevalo se, u nešto drukčijem tonu, kad su naši mladići odlazili u vojsku. Iza svake bi se mise u kolo hvatalo, pjevalo, natpjevavalo. Pjesmom se pratilo i zvalo djevojku u novu kuću. I djecu se uspavljivalo uz pjesmu. Majka je pjevala dijetetu dok ga je dojila.., Čim bi se ljudi negdje sastali, pala bi pjesma.

Neke od njih, kao i imena onih što su ih pjevali, od zaborava je sačuvao Marijan Pavlović.

Više...
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Anketa

Treba li Taračin Dolu crkva ili neko obilježje?
 

Taracin Do na Facebook

Tko je uključen:

Trenutno aktivnih Gostiju: 12 

www.taracin-do.com
Taračin Do sa okolicom